Ispunjavajuć je
osjećaj kada te netko koga ućiš zanatu ozbiljno shvati i
vremenom dosegne zavidnu razinu majstora tetoviranja. Upravo govorim
o Borisu Ilićiću iz Lovrana poznatijem po nadimku Uho. Uhota
(riječka padežna forma npr. Instrumental – Uhotom) poznajem još
iz punkerskih dana, kasnih osamdesetih, kada smo kao
sedamnaestogodišnjaci ludovali po Baškoj, Rijeci i Zagrebu. Gotovo
dekadu se nismo ni ćuli ni vidjeli, točnije ponovo smo se sreli
2000. godine u mojem starom tattoo studiu na Ribnjaku u Zagrebu kada
sam ga tetovirao. Uz standardne priće što smo sve grozno radili dok
smo bili klinci došli smo na temu "Kaj sad radiš?".
Kočario sam, trenutno sam poštar a htio bi naućiti tetovirati –
kaže Uho. Prenjeti nekome znanje posla koji me hrani, napravit si
konkurenciju, dati sve predragocijene informacije o tetoviranju u
tadašnje vrijeme presporog dial up Interneta koji ustvari i nije bio
Internet, a upravo te informacije su bile nedostupne, je bilo opasno i
nerazborito. Mnogi koji su se u tadašnje vrijeme upustili u
postavljanje konkretnih pitanja vlasnicima salona za tetoviranje i
njihovim majstoima u najboljem slučaju bi bili istjerani po principu
"MARŠ VAN!!!". 1996. u Frankfurtu na Maini u salonu za
tetoviranje u kojem sam tada radio bio sam svjedok kada je tjeranje
znatiželjnika iz salona za tetoviranje otišlo na malo višu razinu
od razine "MARŠ VAN!!!". Stari majstori tetoviranja nisu
davali niti najmanju šansu tadašnjim scratcherima. Što više
nerijetko su se fizički obračunavali sa njima.
Da razmislim?!
Razmislio sam do sljedećeg susreta sa Uhotom. Kada smo se vidjeli
nakon par tjedana na drugom terminu tetoviranja rekao sam mu da ću
ga o tetoviranju naućiti svemu onome što znam. "A šta da?!" će
Uho. Da, ali napravit ću to pod jednim uvjetom a to je nemoj biti
scratcher jer ćeš time mene osramotiti.
Jao, već je imao nekakvog iskustva sa tetoviranjem. Tadašnji njegovi crteži su bili katastrofa a tetovaže još gore. Prvo zaboravi sve što misliš da znaš i onda ćemo ispravljati greške i usmjeravati te na pravi put. U rekordnom roku je protetovirao, nakon nekih godinu, dvije otvorio svoj salon za tetoviranje u Lovranu. S vremenom je standardna hrvatska poslovna svakodnevnica kada radiš na legalan naćin i izvršavaš sve svoje obveze naspram vladajućih odradila svoje. U Uhotu je ubila sav onaj entuzijazam i oduševljenje s početka. Početkom drugog desetljeća dvijetisućith je zatvorio salon za tetoviranje u Lovranu i otišao u Njemačku gdje je nastavio raditi u salonu za tetoviranje u Hamburgu da bi danas imao svoj salon za tetoviranje Artitorium u Flensburgu na granici Njemačke i Danske. Na žalost Hrvatska je izgubila jednog vrijednog majstora tetoviranja. Na sreću Uho sada može nesmetano raditi i posvetit se svojem poslu.
Jao, već je imao nekakvog iskustva sa tetoviranjem. Tadašnji njegovi crteži su bili katastrofa a tetovaže još gore. Prvo zaboravi sve što misliš da znaš i onda ćemo ispravljati greške i usmjeravati te na pravi put. U rekordnom roku je protetovirao, nakon nekih godinu, dvije otvorio svoj salon za tetoviranje u Lovranu. S vremenom je standardna hrvatska poslovna svakodnevnica kada radiš na legalan naćin i izvršavaš sve svoje obveze naspram vladajućih odradila svoje. U Uhotu je ubila sav onaj entuzijazam i oduševljenje s početka. Početkom drugog desetljeća dvijetisućith je zatvorio salon za tetoviranje u Lovranu i otišao u Njemačku gdje je nastavio raditi u salonu za tetoviranje u Hamburgu da bi danas imao svoj salon za tetoviranje Artitorium u Flensburgu na granici Njemačke i Danske. Na žalost Hrvatska je izgubila jednog vrijednog majstora tetoviranja. Na sreću Uho sada može nesmetano raditi i posvetit se svojem poslu.
Danas nakon trideset
godina od našeg prvog susreta imam prijatelja majstora tetoviranja
koji je po svemu ravnopravan sa mnom, ćiji mi radovi zaustavljaju
dah i izazivaju divljenje.
